Vi ste ovde: Početna Šta obići Ture razgledanja Centar grada

ATIK DŽAMIJA

Atik Džamija 1Atik džamija je najstarija džamija u Bijeljini. Spominje se u pisanim izvorima ime tadašnjeg vladara sultana Sulejmana Veličanstvenog, po njemu i je i nazvana kao Carska džamija. Džamija je sagrađena između 1520. i 1566. godine. U tursko-austrijskom ratu od 1716. do 1718. godine, koristili su bijeljinci džamiju kao odbrambeni bastion, zato što nisu imali tvrđave. Bijeljina je zauzeta od Austrijanca koji su ostali sve do Beogradskog mira 1739. godine. Džamija i haman su tada prema nekim izvorima bili teško oštećeni. Nakon pada džamija u Bijeljini odmah je pretvorena u Katoličku crkvu i sve od 1718. do 1739. godine džamija je služila kao Katolička crkva. Nakon Beogradskom mira Austrijanci su morali vratiti Bijeljinu Osmanskom carstvu. Tada je sagrađena drvena munara i obnovljena funkcija džamije. 1893. godine je nova munara izgrađena, a 1912. godine je dodata još jedna šerefa i za još 10 metara povišena. Na ulazu džamije bio je natpis o njenoj obnovi 1893. godine. Krupnim neshi pismom bio je isklesan sljedeći tekst: "Ova časna Sultan Sulejmanova džamija obnovljena je 1311. godine." Do početka drugog svjetskog rata je postojalo staro mezarje uz Atik džamiju, kasnije je vlast zabranila pokopavanje uz džamiju, a tada je dio nišana prenesen na periferiju grada, a dio je utonuo. Na širem prostoru mezarja su nakon drugog svjetskog rata sagrađeni novi objekti. Prilikom nivelacije džamijskog harema pred početak drugog svjetskog rata su nišani, od koji su mnogi imali natpise, zatrpani ili uništeni. Mali dio je preostalo na južnoj strani džamije. U blizini Atik džamije u staroj čaršiji Bijeljine nalazilo se turbe binbaše Sadik-bega. 13. marta 1993. godine su trube i džamija srušeni, a materijal je u cijelosti odnešen sa prostora džamijske cjeline. 2003, godine su iskopani ostaci temelja stare džamije u toku iskopu za temelje nove džamije.


Džamija, odnosno njeno mjesto i ostaci graditeljske cjeline, je od strane državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Obnova džamije je započela 2002. godine, a otvorenje obnovljene džamije obavljeno je 16. augusta 2014. godine.

Centar grada - pješačka tura

Najbolji način da se upoznate sa kulturno-istorijskim spomenicima i ljepotama grada jeste jedna opuštena poslijepodnevna šetnja. Da bismo vam olakšali snalaženje, pripremili smo vam virtuelnu prezentaciju najznačajnijih lokacija u samom gradu, upotpunjenu potrebnim informacijama i fotografijama. Uzivajte!

kralj-petar

Spomenik Kralju Petru I Karađorđeviću

sv-vasilije

Manastir Svetog Vasilija Ostroškog

stara-gimnazija

Stara gimnazija

opstina

Zgrada Skupštine grada

park

Gradski park

ducic i magdalena

Ljubav Magdalene Živanović i Jovana Dučića

Muzej Semberije Bijeljina

Muzej Semberije

neboder (2)

Neboder

lik-hrista

Nerukotvoreni lik Hrista na drvetu

centar za kulturu semberija bijeljina (6)

Centar za kulturu "Semberija"

crkva-sv-djordja

Crkva Svetog Georgija

biblioteka

Narodna biblioteka "Filip Višnjić"

 


 

Spomenik Kralju Petru I Karađorđeviću

kralj-petarRazgledanje grada započinjemo na trgu Kralja Petra I Karađorđevića.

Simbol grada, čuvar njegove istorije, i djelo velike umjetničke vrijednosti jeste spomenik Kralja Petra I, kompozicija na kojoj je predstavljen kralj, ogrnut kraljevskim plaštom, dok sa propetog konja mačom ubija troglavu neman – personifikaciju tri carstva poražena u I svjetskom ratu.

Originalni spomenik, djelo vajara Rudolfa Valdeca iz Zagreba, otkriven je 1937. godine, i za kratko vrijeme je postao prepoznatljivi simbol grada. Za vrijeme njemačke okupacije, 1941. statua je oborena i od tada se prvobitnom spomeniku gubi svaki trag

Godine 1990. u Semberiji je povedena akcija za obnovu spomenika Kralju Petru I, izrada spomenika je povjerena akademskom vajaru Zoranu Jezdimiroviću iz Bijeljine. Jezdimirović je, na osnovu fotografija prvobitnog Valdecovog djela, kao i sjećanja starijih Semberaca, vajao spomenik u manastiru Tavna od ljeta 1992. do jeseni 1993. godine.

Svečanost otkrivanja i osveštanja obnovljenog spomenika upriličena je na Mitrovdan, 8. novembra 1993. godine. Na postamentu su obnovitelji postavili i kratak zapis o istoriji spomenika, a sam spomenik je vrlo brzo ponovo postao prepoznatljiv simbol grada i jedno od najomiljenijih mjesta za fotografisanje.

kralj-petarkralj-petarkralj-petarkralj-petarkralj-petar           

idi-gore

 


Zgrada Skupštine grada

opstinaDanašnja zgrada Skupštine grada, po kojoj je trg, ali i cijeli grad vizuelno prepoznatljiv, građena je 1908. i 1909. godine po projektu inžinjera iz Zemaljske vlade u Sarajevu. Izgradnja je trajala dvije godine, a 1910. godine, u rano proljeće, zgrada je bila useljiva. Građena je približno u neoklasicističkom stilu sa centralnim dijelom i dva prostrana krila, od kojih je ovaj centralni impozantnog izgleda sa troja velika vrata u prizemlju, i tri velika prozora sa polustubovima, balkonima i reljefima na spratu.

U prostorijama zgrade je smještena gradska administracija i prostorije gradonačelnika. Nekada se u desnom krilu zgrade, nalazila Velika kafana, koja je decenijama bila sastajalište Bijeljinaca i Semberaca i kao takva ušla u istoriju grada i književno djelo Dušana Baranina-roman „Njih troje“ čija se radnja dešava u Semberiji.

opstinaopstinaopstinaopstinaopstinaopstinaopstinaopstinaopstinaopstina          

idi-gore

 


Muzej Semberije

Muzej Semberije Bijeljina

Muzej Semberije se nalazi najstarijoj zgradi u Bijeljini, a istorijat zgrade je zanimljiv.

Muzej ima potrebne kadrove i 4 izložbene sale površine po 105 m kvadratnih i jednu salu za povremene izložbe, a u njima su smještene 3 stalne muzejske postavke sa cjelodnevnom i svakodnevnom otvorenošću.

Arheološka izložba se nalazi u prizemlju muzeja i obuhvata materijalne ostatke civilizacije od neolita do kasnog srednjeg vijeka. Tu je smještena najveća i najznačajnija kolkecija srednjovjekokvnih natpisa u BiH i šire sa 23 ćirililična natpisa na staroslovenskom jeziku srpske redakcije.

Tu je i kolekcija rimskih kamenih spomenika (Jupiterov žrtvenik, kamena posuda, dvije figure lava, stela, te statuete) kao i nalazi sa najistraženijih srednjovjekovnih lokaliteta Jazbine u Batkoviću i srednjovjekovni livni lonac iz Ostojićeva.

Etnološka izložba obuhvata predmete vezane za narodni život sela Semberije i starogradsku kulturu Bijeljine. - Etnološka izložba obbuhvata predmete vezane za narodni život sela Semberije i starogradsku kulturu Bijeljine.

storijska izložba obuhvata istorijat Bijeljine od prvog pominjanja 3. marta 1446. godine do 20. vijeka i obuhvata izložbu fotografija starih građevina u Bijeljini, starog naoružanja i predmeta.

Tradicionalne izložbe u Muzeju su:

  • Majska smotra likovnog stvaralaštva učenika (24.maj - 24. jun) koja se održava od 1993. godine
  • Bijeljinsko bijenale (dvogodišnja smotra likovnog stvaralaštva Bijeljine i susjednih opština) od 1994. godine
  • Pantelinska izložba Iz kolekcije starih bijeljinskih porodica iz istorije znamenitih građevina i značajnih pojedinaca
  • Nagradna izložba gusala (od 1995.) za Višnjićeve dane (između 1. - 8. novembra)
  • Ukupno 10 povremenih i gostujućih izložbi godišnje u Muzeju.

Muzej ima i izdavačku djelatnost i određeni broj istraživačkih projekata.

Muzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije BijeljinaMuzej Semberije Bijeljina

idi-gore

 


Centar za kulturu "Semberija"

centar za kulturu semberija bijeljina (6)Ambijentalnu cjelinu trga uveličava i novosagrađeni objekat „Centra za kulturu“ Muzej Semberije i ljetna bašta nove gradske kafane, omiljenog sastajališta Bijeljinaca.

Zgrada Centra za kulturu sagrađena je na mjestu nekadašnjeg Omladinskog doma us amom centru grada. Centar za kulturu ima više od 4.000 kvadratnih metara korisne površine uključujući višenamjensku salu sa 350 mjesta za pozorišne predstave i ostala kulturna dešavanja. U Centru za kulturu smještene su prostorije institucija kuture, uključujući i omladinski centar, kulturno-umjetnička društva, nova sala za sjednice Skupštine opštine grada, kao i Galerija centra za kulturu koja je preimenovana bivša Galerija "Milenko Atanacković", osnovana 1985. godine. Galerija je uspostavila saradnju sa relevantnim institucijama Bosne i Hercegovine. Od osnivanja do danas u ovoj galeriji izlagali su brojni renomiranu umjetnici kroz mnogobrojne umjetničke izložbe.

centar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljinacentar za kulturu semberija bijeljina          

idi-gore


Manastir Svetog Vasilija Ostroškog

sv-vasilijeManastir se nalazi na samo 200 m od zgrade Skupštine grada, u manastirskom kompleksu koji obuhvata površinu od 3.500 m² . Pored manastirskog hrama, koji se nalazi u centralnom dijelu kompleksa, sagrađeni su objekti koji imaju višestruku namjenu. Dominantan motiv ovog kompleksa predstavlja zvonik sa satom visine preko 30 metara. S obzirom da se uočava sa svih strana, postao je simbol manastira i orijentir za putnike kroz Bijeljinu.

U jednom dijelu manastirskog kompleksa je privremeno sjedište episkopa zvorničko-tuzlanskog gospodina Vasilija, zatim muzej površine 400 m², trpezarija, svečani salon, kancelarije, biblioteka, stambeni prostor, sala za predavanja, kelije za monahe, svjećarnica sa prodavnicom ikona i suvenira, itd. Svi objekti su funkcionalno povezani zidanom ogradom koja ograđuje manastirski kompleks.

Manastirski hram predstavlja arhitektonsko i umjetničko djelo visoke vrijednosti za čiju su izgradnju angažovani najbolji neimari ovoga kraja. Unutrašnjost hrama je oslikana prelijepim freskama koje je radio Dragan Marunić iz Beograda.

U hramu se ispred oltara nalaze pokrov sa moštiju Svetog Vasilija Ostroškog i dio moštiju Svetog Sisoja Velikog. Posebnu vrijednost manastirske crkve predstavlja kopija čudotvorne ikone Trojeručice koja je dar hilandarskog manastira.

Gradnja manastira je počela 1996. godine da bi kompletan kompleks bio završen 2001. godine, kada je 12. maja osvećen uz prisustvo 19 arhijereja Srpske pravoslavne crkve, brojne zvanice i vjerni narod.

Porta manastira je izuzetno uređena sa mnoštvom mediteranskog bilja što ovo mjesto čini pomalo nestvarnim. Osjeća se  i velika blagodat, pa je boravak na ovom mjestu  izuzetno prijatan.

 Manastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija OstroskogManastir Svetog Vasilija Ostroskog      

    idi-gore


Gradski park

parkGradski park-pluća Bijeljine, raj za zaljubljene i idealno mjesto za rekreaciju. Mnoge generacije mladih su se u Parku prvi put zaljubile ili poljubile, mnoge dobre knjige su pročitane, napravljeni su prvi koraci ili krugovi biciklom. Za starije sugrađane i rekreativce Park je, prije svega oaza čistog vazduha i utočište mira, tišine i hladovine, a za djecu  to je prostor za igru.

Svako mjesto nosi svoju priču, a priča o našem parku počinje davne 1782. godine kada se u Francjozefsfeld (današnje Novo Selo) sa roditeljima doselio dječak po imenu Johan Kajzer.. Nakon školovanja u Austriji, vratio se u Semberiju i zaposlio kao službenik u Odjeljenju za lovstvo i podizanje šuma bijeljinske Opštine. Na prostoru današnjeg gradskog parka nalazila se napuštena ledina koja bi vjerovatno ostala još dugo zapuštena da mladi opštinski službenik početkom 1891. godine nije zatražio, a Opština odobrila kupovinu sadnica za budući park. Johan Kajzer je od početka ideju podizanja parka shvatio njemački pedantno i predano. Nakon izrade plana budućeg parka, napravljenog po ugledu na parkove u Austriji i Mađarskoj, Johan je dva puta odlazio po sadnice u Beč i Peštu, a najviše je nabavio sadnica platana (do tada nepoznatog u ovim krajevima) i kestena za aleje parka. U tovarima su bile i sadnice topole, lipe, jablana, jele, tuje, bora i bukve. Nisko alpsko rastinje je bilo predviđeno za imitaciju grmlja.

Nakon velike obnove Gradskog parka postavljena je  nova rasvjeta i izgradjen kafe u središnjem dijelu parka, gdje je i nekada postojao. To je stvorilo nove sadržaje koji su privukli mnogo više Bijeljinaca u ovu oazu prirode u centru grada i vraćanju stare slave zelenom ponosu Bijeljine.

gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljinagradski-park-bijeljinagradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina (1)gradski-park-bijeljina  

  idi-gore


Neboder

Naša sledeća destinacija je crkva Svetog Georgija, ali na putu do crkve proći ćete pored najstarijeg stambenog kompleksa u gradu. To su savremene Bijeljinske zgrade, građene u periodu 1959-1964. godine. Tada su srušene Janjica, Stara I Nova čaršija, a podignute su zgrade na „Cik-caku“, Neboder i zgrada vodovoda sa tornjem od 45 m.

Građevine, kao i ljudi imaju svoju dušu i ime. One žive sa sredinom u kojoj su nastale. Bijeljinski Neboder je u tom smislu najbolja potvrda.

Gradnja Bijeljinskog Nebodera pripremala se dugo i trajala je oko dvije godine. Građevina je završena 1960. godine. Prvi tadašnji stanari Nebodera bili su krem Bijeljine, sve uticajni ljudi, stručnjaci, direktori, inspektori, političari…Novosagrađeni objekat u centru Bijeljine bio je tada najveća građevina u gradu sa devet spratova. Odskakao je u svemu i ličio na usamljenika u prostoru ravnice koja je, nekako, familijarna i porodična. Postao je mezimac grada i sredine, ali i jedina zgrada sa liftom i pravim liftađžijom. Na posljednjem, devetom spratu bio je Klub privrednika ili neka vrsta moderne kafane, preteča svim današnjim kafićima u gradu.

Uspinjanje na Neboder je postala stvar prestiža. Za sve one koji su imali sreću da se popnu na vrh, bila je pripremljena knjiga utisaka. Bilo je tu mnogo zapisanih izliva osjećanja i divljenja sa potpisima i parafima. Na Neboder se išlo kao u bioskop ili u pozorište, kafić je bio uvijek krcat, a svako mjesto popunjeno. A onda, najednom svemu je došao kraj. Poslije više od dvije godine lift je stao za duži vremenski period. U međuvremenu, uticajni i odgovorni obezbjedili su sebi bolje stanove na novim lokacijama. A priča o prvom liftu u Semberiji i liftađžiji Faki ostala je podsjetnik na sjajna vremena Nebodera, i jedan lijep period u istoriji našeg grada.

neboderneboder (1)neboder (2)neboder (3)

idi-gore


Crkva Svetog Georgija

crkva-sv-djordjaNajstariji građevinski objekat u Bijeljini je Crkva Svetog Georgija. Sačuvana je iz turskog perioda. Na njenom mjestu postojala je starija crkva koja se spominje sa sigurnošću još 1735. godine. Gradnja sadašnje crkve je započeta 1871. godine, a osveštana je na Đurđevdan 1872. Građena je u mješavini ruskog i vizantijskog stila, velikih dimenzija, a karakteriše je jedna kupola i veliki zvonik. Restauraciju ikonostasa, kao i zidnih slika izvršio je 1949/50. godine akademski slikar Karlo Macek. Arhiva crkve, nažalost, uglavnom je stradala u Drugom svjetskom ratu.

  idi-gore


Stara gimnazija

stara-gimnazijaPreko puta crkve Svetog Georgija nalazi se Osnovna škola” Sveti Sava”. U zgradi ove škole sagrađenoj 1902.godine, impozantnom zdanju Srpske osnovne škole, nekada se nalazila prva Bijeljinska Gimnazija koja je počela da radi kao niža gimnazija 1. septembra 1919. godine. Otvaranjem V razreda 1924. godine dobila je naziv realna gimnazija. Prva generacija učenika, njih 22, nakon osam godina svog boravka u gimnaziji svoje školovanje je krunisala maturom. Od tog vremena pa do 1941. god. kroz školu su prošla 243 maturanta, kao i veliki broj učenika koji su završili nižu gimnaziju i upisali se u neke druge škole van našeg mjesta. Za to vrijeme u Gimnaziji je radilo više od stotinu profesora i nastavnika i sedam direktora koji su se svojim neumornim radom borili da što bolje i uspješnije pruže znanje i nauku svojim učenicima.

Odmah nakon oslobođenja Bijeljine, ponovo se otvara Gimnazija. Bilo je to početkom maja 1945. godine. U tim prvim posiljeratnim godinama učenici i Nastavnički savjet ulažu sav svoj trud i napor u obrazovanje omladine, da se propušteno nadoknadi i ubrzo osposobe mlade intelektualne snage koje će pomoći obnovu i izgradnju porušene zemlje. Gimnazija je radila preko 50 godina na ovoj lokaciji, u ulici Zmaj Jovinoj, a onda je u aprilu mjesecu 1979. godine premještena u novu zgradu, u Račanskoj ulici, gdje se i danas nalazi. Gimnazija nosi naziv po slijepom guslaru, ustaničkom pjesniku, hroničaru i memoristi, Filipu Višnjiću. 

idi-gore

 


Ljubav Magdalene Živanović i Jovana Dučića

ducic i magdalenaOno što svakog posjetioca Bijeljine ostavlja bez daha je priča o tragičnoj ljubavi između Magdalene Mage Živanović, prve pjesnikinje iz Bijeljine i jednog od najvećih srpskih pjesnika i književnika Jovana Dučića. Krenete li tragom ove priče, put će vas odvesti u ulicu Svetog Save, nedaleko od crkve Svetog Georgija i nekadašnje zgrade Gimnazije, do male, oronule kuće obrasle u korov i zaborav vremena i ljudi. U ovoj kući, svoju prvu i jedinu ljubav pronašlo je dvoje mladih, Magdalena Maga Živanović i Jovan Dučić. Nekada je ova kuća bila najljepša u Bijeljini, a danas svjedoči o našoj nemarnosti i nebrizi. Sa malim balkonom, urušena nakon požara i godinama prepuštena sama sebi, ova kuća odoljeva zubu vremena i svjedoči o jednoj velikoj i tragičnoj ljubavi, čekajući da joj vrate stari sjaj i da zauzme pravo mjesto koje joj vijekovima i pripada.

 

U jesen 1893 godine Dučić stiže u Bijeljinu, koji je u julu te godine završio Učiteljsku školu u Somboru. Nakon toga dobio je dekret Zemaljske vlade kojim se postavlja za učitelja Srpske osnovne škole u Bijeljini. Odmah po dolasku, smješta se u kuću poznatog trgovca Pere Živanovića, zapravo njegovog zeta Jove Nikolića..

Tako je unuka Pere Živanovića i kćerka Jove Nikolića, Magdalina, zvana Maga imala priliku da odmah upozna novog učitelja.

Odmah po dolasku, Dučić se smjestio u najljepšu kuću u gradu. „To ti je kuća gazda-Pere Živanovića. Iz protina sokaka, kako od Dašnice ideš, ima uzan sokak što vodi prema Živkovića kući. Kraj tog sokaka ograda je njegova i njegov odađžiluk, đe šljive suši. Otud se pređe u bašču, iz bašče u avliju.“

Upoznavši Magdalenu-Magu Živanović Dučić je bio impresioniran njenom ljepotom, a vremenom je upoznavao i druge njene osobine.

Dučić je sa svojim vršnjacima u Bijeljini-trgovcima, ostalim zanatlijama i rijetkim namještenicima osnovao dramsku amatersku grupu koja je pripremala i davala pozorišne predstave raznih komada sa romantično nacionalnim sadržajima, kojih je tada naročito u srpskoj književnosti bilo zaista u velikom izboru i od raznih pisaca. Ti mladi predstavnici novonastale građanske klase grada tražili su puniji i kulturniji život sa ličnom afirmacijom u kulturi. I u tom smislu bila je zapažena velika javna priredba u velikoj Sali novoizgrađenog Hotela Drina, na praznik Svetog Save 1894. god. Jovan Dučić je pripremio najveći dio ovog programa sa svojim amaterima iz grada, režirao je tragediju „Svetislav i Mileva“ Jovana Sterije Popovića i bio tumač uloge nesrećnog Svetislava. Ovo se sve zasniva na realnoj pretpostavci, jer je Dučić imao posebnu ljubav i naklonost prema književnosti još dok je bio u školskoj klupi. Te godine je procvjetala romantična pjesnikova ljubav, koju će cijelog svog života nositi kao nezaraslu i neugaslu ranu na srcu, koja je ostala sve vrijeme mladosti usamljena i ranjena, bez iscjeljenja.

„Ljubav, kašalj i siromaštvo ne mogu se sakriti“, pisao je Andrić, te se o ljubavi između Živanovićeve unuke Mage i siromašnog učitelja iz Trebinja sve više pričalo. Čaršije je čekala šta će se dogoditi i kako će reagovata čuvena porodica.

U pričanjima starijih stanovnika Bijeljine, Dučić i Maga su se morali rastati jer on kao mladoženja nije odgovarao takvoj djevojci. Moglo bi se pretpostaviti da su protiv Dučića bili Magin otac Jovo Nikolić i njen brat Stevo, koji je sam pokušavao da piše.

U mjesecu novembru Dučić i Maga obećali su se jadno drugom. Godinu dana kasnije u pismu Magi Dučić je podsjeća na to: „ Ja ti nisam dao prsten, ali sam ti dao nešto što više vrijedi nego komadić zlata, dao sam ti riječ. Prsten je samo formalnost, a glavno je poštena riječ.“

Jovan Dučić nije odgovarao njenom bogatom ocu koji nije želio da mu se ćerka jedinica uda za čovijeka iz nepoznate daljine, nego je tražio prijatelja sebi ravna po bogatstvu i položaju. Kao dobro vaspitana patrijahalna ćerka, poslušala ga je i nije se udala za Dučića, ali ni za „nađenog“ bogatog tgovca Brčaka, Paranosova, koga je otac svesrdno svojoj jedinici preporučivao.

U maju 1894.god. izvršen je pretres Dučićevog stana po nalogu Kotarskog predstojnika Černija, i tom prilikom nađene su dvije pjesme „Oj Bosno!“ i „Otađžbini“. Riješenjem zemaljske vlade od 10. jula 1894. god. pod brojem 1872 Dučiću se zabranjuje vršenje učiteljske dužnosti na srpskim školama u Bosni i Hercegovini. Nakon toga Dučić je napustio Bijeljinu. Maga je stegla srce kada se rastajala od svog voljenog. U jednom pismu, kasnije, Dučić će joj zamjeriti što nije pustila suzu prilikom njihovog rastanka, ali lijepa i gorda Maga znala je da krije svoj bol. Tako su dvije Dučićeve pjesme pridonjele da on napusti Bijeljinu.

Bijeljinski Romeo i Julija su tako zauvijek razdvojeni, voljom starijih koji su uništili jednu iskrenu ljubav: on je ostao neoženjen, a ona Magdalena Živanović neudata iz prkosa zbog zabranjene ljubavi. Magdalena Živanović, kćerka bogatog bijeljinskog trgovca Jovana Nikolića, nesrećna velika Dučićeva ljubav ostala je u porodičnoj kući u sjenovitom hladu zaboravljena i napuštena, usamljena i nepovjerljiva, u svijetu svojih uspomena iz mladalačkih dana gdje je proživljela svoje dane, ispunjena tugom i bolnim sjećanjem. Vjerna obećanju koje je pred oltarom dala ocu da se neće udati za Dučića, umrla je 2. januara 1956.godine u dubokoj starosti, u svojoj 80.toj godini života. Kratkotrajni boravak u Bijeljini i ljubav prema Magi, ostaće neizbrisivi i u pjesnikovom sjećanju. Duboko urezane nosiće ih u svom srcu do kraja života, skrivajući tajnu o jednoj djevojci i jednoj ljubavi. Jer Maga je dio Dučićevog života, a Bijeljina je legendarno mjesto njegove mladosti. Zametak novog, drugačijeg Dučića potekao je iz Bijeljine. I zato se Bijeljina može ponositi što je njenim ulicama, jedno vrijeme koračala takva veličina kao što je Jovan Dučić.

  idi-gore


Nerukotvoreni lik Hrista na drvetu

lik-hristaNa raskrsnici ulica Svetog Save i Kneginje Milice,preko puta kuće u kojoj je živjela Magdalena, nalazi se drvo jasena sa čudesnom pojavom lika Isusa Hrista.

Na mjestu gdje je odsječena grana pojavio se lik Isusa Hrista, kao da ga je kakav ikonopisac naslikao. Zrači mirom i dobrotom. Priča se da su radnici komunalnog preduzeća orezivali grane I prilikom sječenja one pod kojom se ukazala ikona, lanac na motornoj testeri je pukao tri puta! Nakon mjesec dana jedna žena je spazila Hristov lik. Vijest se odmah pronijela gradom, tako da je iste večeri rijeka ljudi krenula prema ovom mjestu. Na njegovoj kori, kad napregnete oči, vidi se još jedan lik koji liči na Svetog Savu. Na jasenu su i dvije isprepletene zmije. Tu su i ćirilična slova koja obrazuju riječ "mir", a ispod se naziru rimski brojevi.

Njegovo preosveštenstvo vladika Vasilije je služio moleban po ukazivanju Hristovog lika na jasenu. Okupio se tada silan svijet, a službe se održavaju na ovom mjestu svakog mladog petka. U besjedi kojom se tada obratio narodu episkop je kazao da je čudesna pojava lika gospoda Isusa Hrista na drvetu božija opomena ljudima da od sebe odbace mržnju, ne samo Srbi već i druge konfesije, i da svi shvate da su djeca jednog svevišnjeg i svemilostivog Oca koji je na nebesima, i koji se svima na ovakav način javlja.

  idi-gore


Narodna biblioteka “Filip Višnjić”

bibliotekaGodine 1932. svečano je otvorena gradska knjižnica i biblioteka koja se do 1982. godine nalazila u zgradi Opštine. Biblioteku su osnovali entuzijasti različitih zanimanja: dr Vojislav Kecmanović ljekar, dr Joakim Perendija veterinar, Nikola Mačkić profesor i Mihajlo Bogdanović student. Prije osnivanja biblioteke, 1919. godine osnovano je Društvo za narodno prosvećivanje i čuvanje narodnog zdravlja čiji je rad ubrzo usmjeren na osnivanje knjižne mreže u Bijeljinskom srezu. Izdrađen je pravilnik Društva, a zatim se pristupilo prikupljanju knjiga. Jedan dio knjiga je kupilo Društvo iz svojih sredstava, a drugi dio je dobijen na poklon.

Kulturno-prosvjetni rаd novoosnovаne Biblioteke bio je veomа rаzgrаnаt. On se ogledаo u obilježаvаnju znаčаjnih godišnjicа, orgаnizovаnju kulturnih večeri, prikаzivаnju poučnih filmovа, održаvаnju аnаlfаbetskih predavanjа, kаo i drugih vidovа djelаtnosti. Od 1952. godine Bibliotekа dobijа ime Grаdskа nаrodnа bibliotekа „Filip Višnjić".

Nova zgrada Biblioteka, jedna je od rijetkih namjenski građenih za biblioteku. Sagrađena je 1982. godine.

26. .novembrа 2007. Nаrodnа bibliotekа „Filip Višnjić" je obilježilа 75 godinа postojаnjа. Zаkonom je definisаnа kаo mаtičnа bibliotekа zа područje opštinа: Bijeljinа, Ugljevik i Lopаre, а u svom sаstаvu imа: dvije nаrodne biblioteke, 25 školskih, 2 fаkultetske i 2 univerzitetske biblioteke.

Biblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic BijeljinaBiblioteka Filip Visnjic Bijeljina          

idi-gore

Vi ste ovde: Početna Šta obići Ture razgledanja Centar grada