Bijeljinski Neboder
Zgrada preko puta Tržnog centra “Emporium”, koju bijeljinci zovu “neboder” građena je od 1960. do 1963. godine.
U ovu novu zgradu su se odmah nakon izgradnje uselili viđeniji ljudi u opštini, direktori, političari, predsjednici… Zgrada se izdvajala visinom od devet spratova, a “neboder” je imao i novo čudo – lift. Lift je u početku imao i “liftadžiju Faku”, koji je ubrzo svima u gradu postao poznat, a na vrhu zgrade, za tadašnje prilike - ekskluzivan restoran. Liftadžija je imao pune ruke posla od ranog jutra jer je radoznali narod htio da vidi i provoza se novim čudom tehnike. Zbog velikog interesovanja mještana, lift je radio po cijeli dan i do duboko u noć. U dane najveće posjećenosti liftadžija Fako je, na ivici srpljenja, molio Boga da nestane struje ili da se lift pokvari. Ali, kad god bi se to i dogodilo, u najkraćem roku kvar se uklanjao.
Naravno, malo ljudi je „na neboder“ dolazilo zbog Fake ili preskupe kafe – vidikovac koji se pružao sa zgrade bio je ono što je mamilo posjetioce Bijeljine i Semeberije, pa i iz drugih mjesta. Impresije i pametne misli upisivale su se u knjigu utisaka.
Tako je jedan posjetilac, oduševljen onim što je doživio na vidikovcu, a ujedno, i šokiran cijenom kafe, ostavio zapisan lični utisak:
„Popio sam nebodersku kafu,
od cijene još me boli glava.
U liftu sam izljubio Nafu –
da isprobam je li ljubav prava“.
Nekada najmodernija zgrada u Bijeljini zasenjena je drugim – višim i modernijim. U očima prolaznika “neboder” više ne predstavlja atrakciju već spomenik jednog prošlog vremena, kojeg se Bijeljinci, navikli na današnji brzi način života, sjećaju sa sjetom.