image

11

May

Javna ustanova Narodna biblioteka Filip Višnjić

U Bijeljini, od svog osnivanja 1932. godine pa do danas predstavlja nosioca kulturnih aktivnosti na području Semberije.

Bijeljina je jedan od rijektih gradova te veličine koji ima namjenski pravljenu biblioteku.

Imala je burnu istoriju, selila se nekoliko puta, dok nije dobila zgradu u centru grada 1981. godine. Bilo je potrebno puno zalaganja i hrabrosti pojedinaca kako bi se očuvao rad biblioteke, ali i entuzijazma i vizionarstva kako bi se knjiga promovisala među Sembercima, u teškim godinama kada je nastajala i razvijala se.

 

1932. godine Biblioteku u Bijeljini su osnovali entuzijasti različitih zanimanja: doktor medicine Vojislav Đedo Kecmanović, doktor veterine Joakim Perendija, profesor Nikola Mačkić, te nekoliko studenata. Njenom osnivanju prethodio je rad Društva za narodno prosvjećivanje i čuvanje narodnog zdravlja, koje je osnovano po završetku Prvo svjetskog rata. Biblioteka i Gradska knjižnica najprije su se godinama nalazile u desnom krilu opštinske zgrade, a tada su postojale i tzv. seoske biblioteke. Dakle, ljudi su raznosili knjige po selima, kao danas novine.

 

Kada je osnovana, 1932. godine, biblioteka je imala oko 5.000 knjiga, što je za ono vrijeme bilo mnogo. Tada je Semberija imala oko 8.000 stanovnika, a pismenost je bila rijetka, pa je biblioteka počela proces masovnog opismenjavanja I prosvjećivanja stanovništva.

 

Po izbijanju rata, marta 1941. godine, Gradska knjižnica je zatvorena, a u martu 1952. godine dobija ime Gradska narodna biblioteka „Filip Višnjić“.

Sa povećanjem knjiškog fonda i ukupnih aktivnosti biblioteke, rad u prostorijama u zgradi opštine bio je sve teži, te se novembra 1966. godine donosi odluka o izgradnji Spomen-biblioteke “Filip Višnjić” u Bijeljini. Za idejno rješenje projekta prispjelo je 26 radova, a prvu nagradu dobio je Hamdija Salihović, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Rad na izgradnji novog objekta počeo je u septembru 1979. godine, a preseljenje u novu zgradu počelo je u maju 1982. godine.

(Na mjestu gdje je nikla nova zgrada, dugo godina je bila kafana “Korzo”.)

Koliko je Bijeljina imala bogat kulturni sadržaj, može se vidjeti po posjetama velikog broja umjetnika, književnih kritičara, naučnih i kulturnih radnika koji su ostavili veliki trag u našoj istoriji, kao što su: Ivo Andrić, Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Rodoljub Čolaković, Oskar Davičo, Jara Ribnikar, Milorad Pavić, Jovan Ćirilov, Milovan Vitezović, Dobrica Ćosić, Svetlana Velmar-Janković, Dobrica Erić, Ljubivoje Ršumović, Milorad Telebak i mnoge druge ličnosti.

Grad u srcu Semberije. Grad dobrih ljudi, dobrih domaćina!